Projekt bi se provodio u nekoliko etapa: PRVA ETAPA: S učenicima bismo provodili radionice o vrstama otpada, mogućnostima reciklaže, načinima zbrinjavanja, kao i o trenutnim odlagalištima u našoj blizini. Organizirali bismo i posjet lokalnom reciklažnom dvorištu. Učenike bismo kroz radionice upoznali o zero waste i less waste načinima života predstavljajući alternative koje mogu upotrebljavati, na što bi trebalo paziti prilikom kupovine novih stvari te kako udahnuti novi život odbačenim predmetima (tekstil, kartonski, papirnati, plastični predmeti). Organizirali bismo i radionicu „blackout poezije“ gdje bi se oronulim knjigama dao „novi život“. DRUGA ETAPA: Na radionicama bi se postavljao zeleni zid, sadilo začinsko i ljekovito bilje, te uređivao školski okoliš. Potvrđeno je kako biljke mogu apsorbirati onečišćenje iz zraka, te bismo postavljanjem zelenog zida u učionicu omogućili višu razinu kvalitete zraka. Biljke koje imaju veliku mogućnost apsorbiranja onečišćenja iz zraka jesu svekrvin jezik, zmajevac, zlatni puzavac, bršljan, aloe vera, mirni ljiljan i kaktus. Posjedujemo uređaj za mjerenje kvalitete zraka pa bismo pomoću njega napravili analize o korisnosti biljaka u učionicama. Začinsko i ljekovito bilje koje bi se sadilo: lavanda, smilje, limunska trava, ružmarin, menta, ruže čajevke, eukaliptus, kamilica, majčina dušica, origano, vlasac i peršin. U početku bi uzgoj bio kontejnerski uzgoj u zatvorenom, a od proljeća bismo bilje iznijeli u područje budućeg školskog vrta. Na radionicama bismo izrađivali ekološki prihvatljivu ambalažu (papirnatu za začinsko i platnene vrećice za ljekovito bilje). Uzgojili bismo i biljku lufu koju bismo koristili kao spužvu. TREĆA ETAPA: Nakon branja ljekovitog i začinskog bilja, sušili bismo ga te pakirali u ekološka pakiranja. Organizirali bismo sajam robne razmjene gdje bi učenici donijeli očuvane predmete koje ne koriste, a zauzvrat bi mogli izabrati nešto drugo. Ograničio bi se broj komada koji može donijeti svaki sudionik na najviše 10, a komisija bi sve pregledavala kako se ne bi ponudili izrazito oštećene stvari. Predmeti koji bi ostali nakon sajma, donirali bi se socijalnoj samoposluzi u Vinkovcima. Cijeli proces bio bi popraćen putem društvenih mreža i medijski. Projekt bi provodile profesorice biologije i kemije: Jasenka Krznarić-Barić, prof. izvrstan savjetnik (jasenkakrznaric@gmail.com) Maja Dubovicki, prof. mentor (maja.dubovicki@gmail.com)