Učimo s prirodom

O projektu:

Projekt bi započeli uređenjem manjeg djela šumarka pokraj dječjeg vrtića. Dio predviđen za igru, istraživanje i učionicu u prirodi uredili bi samo micanjem suhog granja i košnjom trave čime ne bi remetili prirodno stanište. Na taj način djeci bi kroz igru ukazali da je priroda nepresušan izvor poticaja za igru i druženje te da njezinu ljepotu ne narušavamo pretjeranim uređenjem, odnosno da nam drveće može i treba poslužiti kao mjesto istraživanja i ugodnog boravka. Uz krajnji rub šumarka postoji dio koji bi iskoristili za klupe i stolice od prirodnih materijala kako bi aktivnosti koje bi provodili mogli lakše realizirati te ne bi bili opterećeni svakodnevnim donošenjem stolova i stolica. Dio uz cestu zaštitili bi postavljanjem prirodne ograde radi sigurnosti djece. Postavljanjem tzv. učionice u prirodi napravili bi interaktivnu radionicu „Zagonetno drvo“ Matije Bobeka koji bi djeci pokazao kako od prirodnih materijala možemo napraviti zabavne i maštovite igračke. Uređenjem šume djeca bi dobila poticajno okruženje za istraživanje i boravak u prirodi tokom ljetnih mjeseci. Na taj bi način izbjegli i pretjerano korištenje klima uređaja u dječjem vrtiću, jer je šuma sama po sebi „prirodna klima“. Osim radionice za djecu, u sklopu projekta proveli bi i druženje s roditeljima te im na zabavan i edukativan način pokazali kako znamo čuvati prirodu, kako je znamo pametno „iskoristiti“. Obzirom da je šumarak dio javne površine općine u kojem se dječji vrtić nalazi, taj bi dio igrališta koristio i ostalim sumještanima. Pokraj vrtića nalazi se i osnovna škola te bi u suradnji s učiteljima i djecom iz osnovne škole mogli ostvariti razne projekte, radionice te zajedno razvijati mjesto za igru, istraživanje i druženje. Otvoreni prostor pruža djeci mnoge mogućnosti za istraživanje, igru i učenje, potiče djecu na suradnju, razvoj kritičkog razmišljanja. Prirodni oblici kretanja, razvoj motoričkih funkcija izuzetno je važno za razvoj djece rane i predškolske dobi a prirodno okruženje i igralište najveći su motivator i poticatelj raznih oblika kretanja kod djece. Vanjsko igralište ne mora uvijek nužno biti namjenski oblikovano, brojne studije u svijetu ukazuju da upravo prirodno okruženje može biti izuzetno poticajno npr. djeca mogu promatrati rast biljaka, istraživati biljni i životinjski svijet, promjene godišnjih doba. Djecu bi se na ovaj način potaknulo da i sami vode brigu o zaštiti okoliša, da sami čiste i uređuju prostor u kojem borave čime bi stekli vještine za daljnji rast i život.