Vrijeme je za priču

Kad odrastem, želim biti moj tata“, kaže ponosno Ermin. Nimalo neobična želja jednog sedmogodišnjaka. Međutim, Ermin je romsko dijete koje sa svojom obitelji živi u romskom naselju Piškorovec. Ermin je sretan jer njegov tata je zaposlen, a zaposlene se u međimurskom romskom naselju Piškorovec može prebrojati na prste jedne ruke. Unatoč tome što se radi o jedinom prihodu, Erminova majka je ponosna i sretna jer i s tom jednom plaćom žive bolje nego većina stanovnika naselja.
Biti romsko dijete u Hrvatskoj znači imati 90 posto šanse za život u siromaštvu te 18 posto šanse za život u ekstremnom siromaštvu što znači da vam nisu dostupni osnovni životni uvjeti poput adekvatnog stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, grijanja, osnovnog namještaja. Ako ste romsko dijete, tada vjerojatno nemate toalet niti kupaonu u kući. Ako ste romsko dijete tada imate 70 posto šanse da krevet dijelite s jednim ili više braće i sestara (ako ga uopće imate) i da nemate niti jednu igračku ili slikovnicu. Vjerojatno nemate gdje napisati domaću zadaću, pozvati prijatelja na rođendan, ne idete u kino ili na sladoled sa svojim roditeljima…
 
Ako ste romsko dijete, vaši roditelji često nemaju kapaciteta niti potrebnog znanja da vam pomognu napisati domaću zadaću. U vašem susjedstvu ne postoji dječje igralište gdje bi se mogli ići njihati ili spuštati toboganom. Ako ste romsko dijete, cjelokupno školovanje od prvih kontakata odvija se na vama stranom jeziku. Ali, čak i ako ste maksimalno trudite, otkrijete svoje potencijale i učinite sve da postignete svoju najbolju verziju sebe, oni za koje toliko želite da vide sve ono što vi jeste ili možete postati, vidjet će u vama samo Roma ili Romkinju. Vidjet će samo jednu vašu karakteristiku iako vi tu karakteristiku uopće niste birali. Sve to, a imate samo 5, 7, 9, 13, 16 godina…Zbog toga Ermina nisu htjeli ošišati u čak četiri frizerska salona u koje ga je njegova majka odvela prije početka škole.
 
Unatoč predrasudama, Ermin je dobio priliku pripremiti se za školu jer je zajedno s roditeljima pohađao radionice „Vrijeme je za priču“ organizirane tijekom ljeta u Osnovnoj školi Tomaša Goričanca Mala Subotica. U projektu, koji je dobio potporu u prvom krugu Radosti života, sudjelovalo je 37 djece sa svojim roditeljima. Uz pomoć slikovnica, pričanja priča i poticajnih aktivnosti, djeca su imala priliku aktivno se koristiti hrvatskim jezikom, povećati razumijevanje hrvatskog jezika, sudjelovati u aktivnostima koje potiču razvoj koncentracije, pažnje i grafomotoričkih sposobnosti te kvalitetno provesti vrijeme tijekom ljetnih praznika. Kroz zajedničko sudjelovanje roditelja i djece, doprinijelo se stvaranju kvalitetnog odnosa i emocionalne bliskosti između roditelja i djeteta, a sami roditelji su osnaženi za pružanje podrške svojoj djeci u učenju.

 
Povratak na projekte